krsta

Svjetlost Darkovog krsta

Dok tijelo Darka Vujoševića, Kuča, heroja koji je dao svoj život da bi spasao porodicu Kumburović pod talasima Jezera, još jednu noć ostaje van domašaja ronilaca i njegove porodice, ispričaću vam priču o njegovoj poslednjoj želji. Priču o krstu i svjetlu.

Darko je sav svoj život proveo u crkvi i sa crkvom, sa Bogom. Dovoljno je, ko ga nije poznavao, pogledati njegov Fejsbuk nalog i biće mu sve jasno: bio je to čovjek vjere, ali one istinske, prave, iskrene. To je bio njegov život.

Tu, iznad manastira Vranjina, iznad njegovog manastira, podignut je krst. Da svjedoči i pokazuje, da bude putokaz vjere. Ali noću je taj krst u mraku.

To jutro, prije nego će Darko skočiti u hladno jezero, skočiti u sopstvenu smrt ali i vječnost, hodajući pod brdom na kojem je krst, kazao je svom prijatelju, a ovaj jutros meni, ono što ga je odavno kopkalo: Moramo osvijetliti krst! Da se vidi i noću. To mu je bilo na srcu: osvijetliti krst.

Darko je tu svoju želju ponio sa sobom u mrak jezera, gdje je i dalje, ali tu smo mi, ako nas ima! Ako je Darko svojim gestom osvijetlio mrak u kojem živimo, ako je taj div – u tragediji koja je ponijela četiri života – osvijetlio naše živote vjerom i nadom u ljude, ako je on zaiskrio naše duše, onda i mi možemo da osvijetlimo “njegov” krst i ispunimo njegovu želju. Ako je on bio i jeste naše svjetlo, zar mi, makar na tren, ne možemo biti njegovo?

Ljudi danas žele dobra kola, novo zaposlenje, mnogo novca, žele luksuzan život, ljudi žele svašta, a Darko je želio svjetlo za krst, nad manastirom, pod kojim je nestao u Jezeru i upisao se u besmrtne.

Tu, pored Manastira u Zeti, gdje puca pogled na njegove Kuče, mogao bi nići i njegov spomenik, da sjutra našoj djeci možemo prstom pokazati na Čovjeka medju ljudima. Da to bude biljeg Dobra.

A tu, iznad Manastira, možemo, hajdemo, da osvijetlimo krst, da zaiskri u svima nama Darkovo svjetlo, koje je toliko želio i kome se nadao!

Piše: Marko Milačić

Recent Posts