Porfirije: Nije nas obeshrabrilo kada nam nisu dali da uđemo u našu rođenu kuću, Cetinjski manastir

“Crkvu ne možemo poistovjetiti ni sa jednom političkom ili bilo kakvom državnom granicom. Nema, dakle, u crkvi granice između neba i zemlje i granice crkve se ne mogu mijenjati kad god se promijene granice država”

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije poručio je danas iz Berana da je “Bog živ u ovoj svetoj zemlji, iako su mnogi pomislili da su Boga izagnali sa ovih prostora”.

“Posljednjih decenija, a naročito nedavno, prethodne godine, pokazali su da je u ovom narodu živ Bog, prije svega kroz veličanstvene čovjekoljubive, milotvorne i molitvene litije koje su svoj početak imale upravo ovdje”, kazao je Porfirije.

On je stigao danas popodne u Berane da bi sjutra predvodio čin ustoličenja episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija.

“Litije koje su ovdje počele potvrdile su i pokazale na najdivniji i najčudesniji način da je živ Bog među nama”, dodao je Porfirije.

On je kazao da mu predstavlja veliku radost što je došao u Berane “da bi se sabrali oko ove divne i drevne zadužbine Nemanjića i moram odmah na početku reći, zadužbine koja je divno obnovljena, i čuvana i sačuvana domaćinskom pažnjom i domaćinskom rukom”.

foto: Tufik Softić

“Ovde je, a svi to bolje znate od mene, ali neka i drugi čuju i znaju, nekada služio nesalomivi Mojsije Zečević, saborac i prijatelj Njegošev, saborac i prijatelj svetog Petra Cetinjskog, ali i pripadnik najvećeg srpskog plemena Vasojevića. Vasojevića, čiji je udio u srpskoj istoriji i kulturi, do danas, nesaberljiv i nemjerljiv. Narodna pjesma, kao pripadnika plemena Vasojevići, pominje Pavala Orlovića, a ovo naše veliko pleme kolijevka je i dvije srpske dinastije – Obrenovića i Karađorđevića”, rekao je Porfirije.

On je poručio da Bog ne prepoznaje ljude po tlu i krvi, po onome i po tome kom narodu pripadamo samo biloški.

“Neće nas Bog prepoznavati po tome koliki nam je imetak, mnogi misle kako su silni i moćni, kako vladaju zemljama i državama, da su zapravo posejdnici i polja i njiva, i rijeka brda i dolina, ali i ljudskih života. A mi jevanđeljem znamo, da sami sebe, da sami po sebi, nismo vlasnici ni svog sopstvenog života, ali u isto vrijeme u zajednici sa vasksrlim i raspetim Hristom, i kada smo najsiromašniji, kada nemamo ni materijalna dobra, ni bilo kakve slave, mi postajemo vladari svijeta. Tome nas uče i tome svjedoče brojni svetitelji. Tu blizu je sveti Vasilije Ostroški. Čega je on bio vladar, šta je on imao, šta je bilo njegovo. Ništa, od ovoga svijeta, a u Hristu sve je postalo njegovo i on je car, kralj, vladar svijeta. On je taj čijim molitvama se upravljaju naši životi po zakonu Hristovom. Pa ko je onda moćan, pa ko je onda silan”, rekao je Porfirije.

foto: Tufik Softić

On je dodao da nas Bog neće prepoznati samo po pukom pripadanju nekom narodu ili koliki imetak imamo, niti po tome neće odlučivati o nama za koga glasamo, da li živimo u ovoj ili onoj državi, ili smo stanovnici ovoga ili onoga grada.

“Bog će nas prepoznati i suditi nam samo u zavisnosti od toga da li slušamo i da li se trudimo, makar i slabašni i nemoćni, da tvorimo, volju njegovu i da živimo po zakonu njegovom. Reći ću to ovdje, pred vašim licem, ali više opet da čuju drugi, oni koji danas govore da crkva ima pretenzije u odnosu na neke teritorije, da ugrožava nečiji suverenitet, da se bori za vlast od ovoga svijeta ili da ima bilo kakve slične težnje. Ti koji to govore obmanjuju narod, nas zavarati ne mogu jer mi smo sabrani oko svetinje svetoga Georgija, ali mnogi, naša braća, naši srodnici, u kojima još nije proklijalo autentično sjeme vjere, bivaju zavođeni, a duh litija pokazao je kakav treba da bude naš stav. Neka bude ko šta hoće, neka se osjeća da pripada kom hoće narodu, ma koliko mi ponekad mislili drugačije, rekao sam u Podgorici, a neko je kritikovao, veli “nije izgovorio crnogorski narod”. Neka bude ko god hoće Crnogorac, a onaj ne samo koji hoće, nego koji zna svoje korijene, svoje stablo, plodove, Vasojevićevog stabla, zna i hoće da pripada srpskom narodu”, kazao je Porfirije.

Patrijarh srpski je dodao da to ne znači “da mi ne prihvatamo, ne razumijemo, ne poštujemo, ne grlimo i one koje žive pored nas, a deklarišu se, osjećaju da su Crnogorci. U crkvi Hristovoj, međutim, ne samo da nema Srbina i Crnogorca, nego nema Grka i Jevrejina, nema Albanca i Hrvata, nema apsolutizovanja bioloških konteksta svoga postojanja”.

“Crkvu ne možemo poistovjetiti ni sa jednom političkom ili bilo kakvom državnom granicom. Nema, dakle, u crkvi granice između neba i zemlje i granice crkve se ne mogu mijenjati kad god se promijene granice država. I u tom smislu nemamo ništa protiv, neka se svako organizuje u bilo koju vrstu molitvene zajednice ako to njemu odgovara, i pod uslovom da ne ugrožava bilo koga, niti elementarno ljudsko dostaojanstvo. Ali bilo koja molitvena zajednica tako organizovana ne može biti u jedinstvu i nije u jedinstvu sa punoćom vaseljenskog pravoslavlja i kao takva ne može nikada ukrasti identitet pravoslavnoj crkvi koja ima svoju kanonsku jurisdikciju na ovim prostorima”, rekao je Porfirije.

On je podsjetio na riječi patrijarha srpskog Pavla “ko pobijedi sebe, taj je pobijedio svijet. Ko pobijeedi egoizam, samoljublje, ko pobijedi laž u sebi, taj je pobijedio čitav svijet”.

“Nije nas obeshrabrilo ni kada nam nisu dali da uđemo u našu rođenu kuću, Cetinjski manastir, da služimo službu i na toj službi u tron uvedemo mitropolita cetinjkog našeg mitropolita Joanikija. Neko je htio menjajući teze da ono što iz vjere izvire, ono što iz smirenja izvire, iz litija onoga naroda, to je htio da pokaže i prikaže kao nasilje. A zapravo, nasilnim putem, najbrutalnijim putem, htio je da spriječi da uđemo u našu kuću, pritom ništa nemamo ni protiv toga da su oni protiv, ali da nas sprečavuju na silu da uđemo u našu kuću, znamo da je to podvala koja je htjela da prikaže Crkvu našu, i taj glas se valja u ove dane, ovim prostorima, kao zvor svih nevolja, izvor svakoga zla i naravno, kada proglasite nekoga da je sam po sebi zao, onda dajte legitimno pravo svakome ko hoće da tom zamenom teza proglašenog zlim eliminiše”, rekao je patrijarh SPC.

Porfirije je rekao da nisu imali pravo da ne izvrše djelo crkve, “da poslije mnogo vjekova budemo mi oni koji će odustati, okrenuti leđa sopstvenoj kući, pristati da ne ustoličimo mitropolita, na onom mjestu gdje su uvek ustoličavani i gde će uvijek, do svršetka svijeta biti stolica mitropolita crnogorsko pirmorskih kanonskog pravoslavlja, u ovom slučaju kanonske Srpske pravoslavne crkve”.

“I mi smo, moleći gospoda za mir za one koji nas napadaju služili svetu liturgiji i ustoličili mitropolita Joanikija onako kako valja. Vi ste, svojim nepristajanjem na nasilje spasili obraz onih koji su posegli za nasiljem. Nadam se da su i mnogi među njima prepoznali ljubav Hristovu i u sebi božansku ljubav te da su i neki od njih večeras ovdje sa nama i da će sutra biti na službi božijoj, da bi ustoličili episkopa Metodija”, rekao je patrijarh.

Mitropolit Joanikije je podsjetio na istoriju eparhije budimljansko-nikšićke.

“Vi idete stopama Hristovim i stopama Vašega prethodnika iz davnih vremena, Svetoga oca našega Save Srpskoga, prvog srpskog arhiepiskopa, koji je ovdje, u ovoj nemanjićkoj svetinji, prije punih osam vijekova, ustoličio prvoga Episkopa budimljanskoga Jakova. I ova Episkopija svetosavska je imala taj blagoslov da živi punim životom punih četiri stotina i pedeset godina, dok nije zapustila zbog nasilja turskoga i nesloge domaće”, kazao je Jonaikije.

On je dodao da su se pretodnici starali da ova Eparhija nastavi svoj život.

“Pa je tako, sto godina poslije njenoga zapustošenja, Patrijarh srpski Arsenije IV Šakabenta pokušavao da obnovi ovu Episkopiju, ali nije u tome uspio. Međutim, ova svetinja i narod koji se oko nje okupljao, čuvao je vjeru, oganj žive, pravoslavne, iskonske i hrišćanske vjere. I došla su neka bolja vremena pa je Vaš prethodnik Gavrilo Dožić, uspio da obnovi ovu Episkopiju pod nazivom budimljansko-polimska. Ali ona nije bila dugoga vijeka zbog pritiska komunističkoga bezbožja. I sveti patrijarh Pavle, po predlogu blaženopočivšega mitropolita Amfilohija, blagoslovio je obnovu ove Episkopije prije 20 godina. I evo, kao što vidite Vaša svetosti, ona je obnovljena, ona je podmlađena, ona je objedinjena oko ove svetinje i oko drugih svetinja, i pokazala je da je ostala vjerna Hristu Bogu i Svetom Savi, svetinjama u svim i najtežim vremenima. Sa velikom radošću Vas dočekuje ovaj Božiji i blagosloveni narod Eparhije budimljansko-nikšićke, Vaša svetosti i braćo arhijereji, i dragi gosti, širi svoja srca da vas zagrli sinovskom ljubavlju i odanošću”, poručio je mitropolit.

Jonaikije je poželio “srećno i blagosloveno ustoličenje našega novoga episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija”.

U nastavku je priređen kulturni program.

Svečanom dočeku patrijarha u Beranama prisustvovao je veći broj poslanika Nove Srpske demokratije, SNP i Prave Crne Gore, ministri Aleksandar Stijović i Ratko Mitrović, gradonačelnik Berana Tihomir Bogavac u društvu sa svojim prethodnikom Dragoslavom Šćekićem, gradonačelnik Andrijevice Željko Ćulafić, gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, direktor Uprave prihoda i uprave carina Aleksandar Damjanović i mnogi drugi.

Porta je bila prepuna građana.

U manastiru Đurđevi stupovi sjutra će se održati ustoličenje novoizabranog episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija.

(vijesti)

 

Recent Posts