Merima Isaković

Ko je Merima Isaković, glumica koja je optužila Branislava Lečića za silovanje…

Merima Isaković (62) jučer je, poslije 43 godine, iznijela stravične tvrdnje o glumcu Branislavu Lečiću, te ga je, poput koleginice Danijele Štajnfeld optužila za silovanje.

Glumica, rođena 1959. godine, svojevremeno je važila za jednu od najljepših Jugoslovenki. Nezaboravne su njene uloge u filmovima Ljubav i bijes (1978), Jovana Lukina (1979), Neka druga žena (1980)… Nesvakidašnji talent dokazala je i na pozorišnim daskama. Bila je jedinstvena Ofelija…

Primljena je na beogradsku Akademiju kad je imala samo šesnaest i po godina. Profesori su joj bili Ognjenka Milićević i Milenko Maričić.

A onda, kad je imala 21 godinu, na “peglicu”, u kojoj je bila s bratom, naletjela je “lada”. Uz mnogo muka je preživjela ovu saobraćajnu nesreću. Zadobila je tešku povredu kičme i ostala nepokretna!

Operirana je na beogradskoj Ortopedskoj klinici. Po njenoj procjeni “uz lošu organizaciju tog hiruškog zahvata”! Na terapiju je išla u Rusiju, pa u Ukrajinu i Kinu. Vratila se poslije toga u Srbiju, a 1996. godine trajno preselila na Novi Zeland …

Djed Smajl i tata Halil

Govoreći o prošlosti, 2007. godine se u intervjuu za beogradsku Politiku prisjetila svojih namilijih.

“Najdražih slika: dva jareta koja su moja baka Siba i deda Smajl odgajili usred Zemuna, zbog nas unuka. Jarići su mi trčali u susret kao da su kuće… Sjećam se jasno i kupanja kod bake i dede u koritu. Voda se grejala na šporetu na drva… Potom, na Zvezdari, u školi “Dragice Pravice” obožavala sam učiteljicu Jovanku Prekić… Tata Halil je bio inženjer geodezije.

Po njegovom merenju, a i ja sam mu držala ‘letvu’, Kalemegdan se, čujem, i sad obnavlja… “, prisjećala se Merima.

Poslije Festivala amaterskih pozorišta, na kome je učestvovala kao član Dramskog eksperimentalnog studija iz Novog Beograda, pozvana je na audiciju na pozorišnu Akademiju.

“Otišla sam na taj ispit potpuno uvjerena u svoj talenat, ali nisam bila sigurna da li želim da se upišem ako me prime. To sam i kazala, a profesor Milenko Maričić mi je rekao da ga je ova moja spontanost oduševila. I primljena sam na Akademiju kao najmlađi student”, kazat će.

Posebno je hvalila korektnu saradnju s Radetom Šerbedžijom, a uživala je dijeleći scenu s Žarkom Lauševićem, Lazarom Ristovskim, Ljiljanom Krstić, Mirom Banjac, Ružicom Sokić

“Rade Šerbedžija me svemu naučio, posebno onom suptilnom ponašanju na sceni. Bila sam Ofelija, a on Hamlet. Tom Šekspirovom predstavom smo otvorili novo Hrvatsko narodno kazalište u Splitu”, prisjećala se.

“Moji najdraži prijatelji bili su Žarko Laušević, Enver Petrovci i Boris Komnenić. Prvu filmsku ulogu dobila sam sedamdeset i sedme u filmu Ljubav i bes. Žarko i ja smo dobri prijatelji još od Akademije, među nama je uvijek postojao neki fluid”, reći će nešto kasnije.

Pijani inspektor SUP-a

Njena karijera naprsnuto je prekinuta je 1980. godine, nakon što je doživjela spomenutu tešku saobraćajnu nesreću.

“Dan poslije završetka snimanja filma Neka druga žena (1980) na naša kola je, svojim automobilom, naletio pijani inspektor SUP-a Predrag Milojević… Prevazišla sam sjećanja na taj dan, ne živim u nesrećnim momentima svog odrastanja. Sad znam da je svaki bol dio izrastanja novih korjenova kojima upijamo nove sokove života… “, istikala je Isaković.

Da nisam bila u kolicima, otišla bih u Sarajevo

Govoreći o ratu, za beogradski list je te 2007. istkala da je posebno patila zbog Sarajeva.

“U Beogradu, ali su mi roditelji i rođaci bili u Sarajevu. Srce mi krvari od dana kad je prva granata pala na Sarajevo. Da nisam bila u kolicima otišla bih tada tamo… Milošević i Tuđman su lešinari naših naroda i sramota za pokoljenje”, kazala je odlučno.

Osjećala je, kako je kazala, samo muk i bol…

“Sve je to uvećao i razvod s Vladimirom. Nismo se razumjeli u toj situaciji… Da smo znali zašto verovatno bismo našli način da se razumemo. Doživela sam naš razvod kao cepanje i rast u različitim smerovima. Veoma smo se voljeli i u vreme razvoda, ali nismo mogli da se razumemo… Razumete”, pričala je Isaković.

Govorila je i o indirektnim prtisicima u Beogradu tog vremena.

“Ne na direktan način. Ipak, kad me je reditelj Ljubiša Ristić, na prijemu u kineskoj ambasadi, po treći put, pitao: “Što se inatiš s tim protestima, što ne pristupiš Julu?” postalo mi je ledeno oko srca… A i stužile su mi se mnogo predstave u Beogradu koje su se igrale sa tamama rata… Jedino “Zvezdara teatar” nije pao na te grane. Uz mene su tada bili Žarko Laušević, Lazar Ristovski, Pera Božović, Mira Banjac, Ružica Sokić… Svi ljudi čistog srca i obraza”, prisjećala se.

Danas živi na Novom Zelandu i bavi se kliničkom psihologijom, biše beogradski Blic.

“Radim kao kao klinički psiholog i klinički neuropsiholog, superviziram studente-interniste koji su na kliničkoj praksi. Koristimo Zoom, Facetime ili Viber, u zavisnosti šta klijentima najviše odgovara. Radim iz moga stana tako da je moje razmaženo kučence stalno sa mnom. Ponekad viri u ekran i klijenti to jako vole da vide. Tek joj je pet i po mjeseci. Zove se Luna, a ja je treniram da bude terapeut-kučence. Predivna je, blage naravi, svi je u naselju znaju i vole. Nekoliko večeri u nedjelji i svakog vikenda provodim divno vrijeme sa mojom decom: sinom i snahom. Često dovedu svoje bliske prijatelje pa onda kuhamo, družimo se, pričamo. Toga nikad dosta”, kazala je ona za Serbian Times.

Život na Novom Zelandu

Govorila je da su njeni klijenti su divni ljudi koji imaju hrabrosti da zatraže pomoć i odaberu put promjene, putovanje ka poboljšanju.

“Do nedavno sam radila šest, a nekada i svih sedam dana u nedjelji. Punim srcem. Zato mi je jako važno ovo divno harmonično okruženje. Puno radim sa klijentima u kontekstu kompleksne traume koja se desila jednoj osobi, parovima, porodicama. Radim i na testiranju kognitivnih i emocionalnih poremećaja koji su živote mojih klijenata poremetili, iskomplikovali, otežali. Vidjela sam mnogo, mnogo suza koje me duboko dotiču. Ali i dosta osmjeha. Nikada nisam umorna kada sam sa mojim klijentima. Ipak, morala sam nedavno da priznam da i moje tijelo traži više sna i da je mudrije da taj poziv i poslušam. Sada manje radim i konačno imam više vremena za neka davno željena slikanja, pisanja, moju bašticu i kuću“, navela je za pomenuti medij.

Posebno uživa u cvijeću.

“Srećom sam okružena okeanom, pa moja velika terasa kao da visi nad valovima. Kako sam sada stalno u stanu, imam vremena da se igram sa cvijećem pa su saksije sve u krug oko terase. Posadila sam dosta cvijeća i minijaturnog voća, koje mi miriše na naše gorje i primorje, kao na primjer: bugenvilije, ruže, magnolije, kamelije, smokve, a onda ono koje miriše na moj Novi Zeland: fidjoa, lime, crvena pomorandža, ruzmarin, bosiljak. Kada ne radim, ili u pauzi između seansi, igram se baštovanluka. Pričam sa cvijećem, a sa voćkama pupoljcima“, ispričala je Merima Isaković, nekada jedna od najtalentiranijih glumica naših prostora.

(blic)

Recent Posts