kraljica

Humanitarka i lider koju svi obožavaju: Kraljica Ranija je jordanska Ledi Di

„Kada obrazujete ženu, obrazujete porodicu. Kada obrazujete djevojčicu, tada obrazujete budućnost.“ Ovo su riječi kraljice Jordana – Ranije el Abdulan.Ona nije obična kraljica. Ona je pravi lider, filantrop, humanitarac, borac za ljudska prava i žena.

Pored toga, ona je i supruga i majka četvoro djece.

Ranija el Jasin rođena je u Kuvajtu, u palestinskoj porodici 1970. godine. Završila je Novoenglesku školu u Kuvajtu, a potom je upisala Američki univerzitet u Kairu, gdje je diplomirala na Odsjeku za poslovnu administraciju 1991. godine.

Tokom Prvog zalivskog rata, 1991. godine, njena porodica je morala da prebjegne iz Kuvajta zajedno sa ostalim palestinskim porodicama. Preselili su se u prijestonicu Jordana Aman, a Ranija im se pridružila kada je završila studije. Ubrzo nakon diplomiranja, dobila je prvi marketinški posao u Gradskoj banci, a zatim je prihvatila novu poziciju u kompaniji Apple u Amanu.

Ono što se poslije dogodilo liči na ljubavne priče o kojima čitamo samo u bajkama. Jedne večeri 1993. godine, sa svojim kolegom iz Apple-a, otišla je na večeru koju je priredila sestra princa Abdulaha II od Jordana. Njih dvoje su se tom prilikom upoznali i princ Abdulah je bio impresioniran njenom inteligencijom, ambicijom i elegancijom. Nakon šest mjeseci, oni su se vjenčali, iako Ranija nije bila kraljevskog porijekla.

Princ Abdulah je postao kralj Jordana 1999. godine, kada je preminuo njegov otac Husein ibn Talal. U Jordanu, supruga kralja ne postaje automatski njegova kraljica, već je on mora imenovati. Tako je njegova supruga u 28. godini života postala najmlađa kraljica na svijetu!

U svojoj zemlji, ona se bori za reformu obrazovnog sistema, koji je preopterećen ogromnim brojem djece koja traže utočište u ovoj maloj kraljevini, bježeći od rata iz Palestine, Sirije, Iraka, Kuvajta i Libana. Ova zemlja je postala sklonište za mnoge ljude iz regiona, te danas u Jordanu živi 1,5 miliona Sirijaca, dok 630.000 njih ima izbjeglički status, a to je čak 20 odsto populacije Jordana. Iako je u pitanju mala zemlja sa ograničenim resursima, Jordanci izdvajaju četvrtinu svog budžeta za pomoć izbeglicama.

Kraljica Ranija smatra da je obrazovanje najvažniji instrument u borbi protiv fanatizma i ekstremizma, i koristi različite platforme da učini znanje dostupnim onima kojima je najpotrebnije, a to su mladi ljudi u Jordanu. Ona to čini udruženim snagama sa Ministarstvom obrazovanja kroz brojne inicijative kao što su Fondacija kraljice Ranije za obrazovanje i razvoj (QFR), Edraak, Madrasati, Jordanska inicijativa za obrazovanje (JEI) i Učiteljska akademija kraljice Ranije (QRTA). Takođe, snažno zagovara obrazovanje žena i djevojčica i iskorišćavanje njhovog punog potencijala.

Kraljica Ranija se borila, i danas to čini, protiv tradicija koje negativno utiču na život žena kao što su dječji brakovi i ubistvo iz časti. U Jordanu je 2011. godine podignuta starosna granica za stupanje u brak sa 15 na 18 godina.

Vodila je kampanju protiv zločina iz časti 2003. godine, ali je to, nažalost, duboko ukorijenjena tradicija koja se još uvijek praktikuje. Kraljica Ranija je uspjela da pooštri kazne za zločin iz časti i otvorila sigurna skloništa za žene za koje se sumnja da bi mogle biti žrtve ove nasilne tradicije.

Kao borac za ženska prava, radila je na ekonomskom osnaživanju žena u svom Jordanu. Ona je kroz program mikrofinasiranja, koji podrazumijeva davanje malih pozajmica, uspjela da promijeni živote mnogih žena iz siromašnih slojeva, koje su pokrenule sopstveni biznis i postale donosioci odluka u svojoj porodici.

Kraljica Ranija, kao žena, shvata značaj obrazovanja i ekonomske osnaženosti i nezavisnosti, jer treba ponoviti da je ona, prije nego što je postala kraljica, dobila kvalitetno obrazovanje i bila profesionalno ostvarena. Tako da, ukoliko želimo da ovaj svijet učinimo ravnopravnijim mjestom za sve, potrebno nam je još ovakih žena lidera.

Njeno visočanstvo se za ova pitanja zalaže i na globalnom nivou. Član je Odbora direktora Svjetskog ekonomskog foruma, Fondacije UN, Unicefa i Međunarodne fondacije za mlade. Ove platforme je koristila kako bi se posvetila onome što joj je najvažnije, a to su djeca, njihovo obrazovanje, prava žena i izbjeglica.

Koristi svaku priliku da pozove svjetske lidere da pomognu u rješavanju brojnih humanitarnih kriza koje su uzdrmale svijet. Kao član IRC-a (International rescue committee) posjetila je Rohindže u izbjegličkom kampu u Bangladešu i saznala za užase kroz koje je prošla ova muslimanska manjina u Mjanmaru.

Oštro je osudila apatiju međunarodne zajednice prema etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata. „Zašto su patnje ove muslimanske zajednice ignorisane?“ Pitala se da li bi odgovor bio drugačiji da su muslimani bili izvršitelji ovog protjerivanja?

Hrabra kraljica je uvijek govorila u ime onih čiji se glasovi ne čuju.

Stereotipi o musimanima, takođe bili su predmet njenog promišljanja. U cilju razbijanja tih stereotipa, otvorila je Youtube kanal na kom je odgovarala na pitanja ljudi o arapskom svijetu, islamu i običajima. Na taj način, pokušala je da smanji jaz između Istoka i Zapada i uspostavi međukulturni dijalog radi boljeg međusobnog razumijevanja.

„Ne možete da pretpostavljate da su sve arapske žene podređene i potlačene. Time biste podrili dostignuća miliona žena u arapskom svijetu.“

Za ovu inicijativu dobila je nagradu Youtube Visionary i nagradu North-South Savjeta Evrope za uspostavljanje međukulturnog dijaloga i približavanje dviju civilizacija.

Pored svega, ona je i pisac za djecu. Objavila je čak četiri dječje knjige inspirisane svojim djetinjstvom: Maha of the Mountains, The King’s gift, Eternal Beautyi Sandwich Swap.

Kraljica Ranija često obilazi svoje sugrađane, razgovara sa njima, brine se o njihovim potrebama, obilazi izbjegličke kampove u Jordanu, i toliko je pristupačna i voljena od strane svog naroda, da su je često poredili sa princezom Dajanom od Velsa. Njih zaista spaja nevjerovatan poriv da pomognu, kao i ogromna ljubav prema djeci.

Povlačeći ovakve paralele, lako možemo uočiti da u svakoj epohi i na svakom meridijanu postoje osobe koje se bore da ovaj svijet ostave malo boljim mjestom nego što je bio, bez obzira na njihovu nacionalnost, pol, boju kože ili jezik kojim govore.

Recent Posts