Goran Trkulja: Kako sam odbolovao COVID-19

Novinar Goran Trkulja koji živi u Nizozemskoj pozitivan je na novi soj koronavirusa.

Trkulja je detaljno je opisao kroz kakve tegobe prolazi.

Uz njegovu dozvolu i bez korekcija, tekst prenosimo u cijelosti. 

“Kako sam odbolovao covid-19?

Nedjelja, 11.10

Glavobolja, suhi kašalj, lagana drhtavica i povišena temperatura, 37.5

Prijavljujem se za test. Prvi slobodan termin je u Udenu, mjestu gdje je proljetos izbila epidemija u Brabantu. Ako hoću Rosmalen moram čekati dva dana. Biram Uden. Sutra, ponedjeljak, u 20.27!

Ponedjeljak, 12.10.

Isti simptomi samo konstantni. Temperatura ide do 38. Glavobolja ne prestaje kao ni kašalj. Testiranje se vrši iz auta. Otvoriš prozor, dva maskirana saradnika holandskog Zavoda za javno zdravlje provjere tvoje podatke i obave test. Test je brz i ne naročito neugodan. Rezultat u roku od 48 sati. Email, telefon ili sms.
Prvo veče da Snježana ide u drugu sobu na spavanje.

Utorak, 13.10.

Sve je isto. Samo manje kašljem. Temperatura konstantna. Drhtavica takođe. Gubim apetit ali dobro spavam.

Srijeda, 14.10.

Ni email, ni sms ni telefonski poziv. Temperatura konstantno, 38 do 38, 8.

Idem na web-stranicu sa rezultatima testa i vidim da je u moj e box stigla poruka. POZITIVAN! Nevjerica. Šaljem poruku poslodavcu. Sad sam i zvanično obolio od corone. Snježana zove svog poslodavca. Ona mora 10 dana ostati u izolaciji iako nema nikakve simptome.

Prvi put loše spavam.

Četvrtak, 15.10. 

Temperatura je nešto niža. Nakon tuširanja pijem čaj. Apetita nemam. Završavam prevod jedne knjige. Osjećam se dobro, ne kašljem, nemam temperaturu. A, onda, petog dana bolesti, u pola šest počinje pakao. Temperatura raste i ne mogu je spustiti. Noć je noć utvara. Mučnina. Jutro dočekujem u bunilu. Snježana ne smije ući u moju sobu ali stavlja medicinsku masku i donosi mi čaj. Paracetamol ne pomaže.

Petak, 16.10

Cijeli dan sam između bunila i jave. Ne jedem ništa. Samo čaj. Temperatura ne pada. Tresem se ko prut ili, što kaže moj drug Boro: ko Banjaluka. Mučnina i glavobolja. Bojim se noći, ali je ne mogu izbjeći. Snježana je u drugoj sobi. Pomislim kako je onima koji su na intenzivnoj njezi u bolnici. Negdje u Holandiji. Ili, čak, u Njemačkoj. Jeza me trese, da li od temperature ili od misli.

Subota, 17.10.

Jutro me je dočekalo u temperaturi ali se osjećam malo bolje nego juče. Ustajemo, tuširam se i oblačim. Dan hoću da počnem kao da sam zdrav. Popijem dva paracetamola i nastavljam uz malo povišenu temperaturu. Doručkujem. Prema zvaničnim statistikama ovo bi trebao biti sedmi i posljednji bolesnički dan. Sumnjam. Poslije podne me temperatura vraća u krevet. Drhtavica. Sutra je osmi dan kako sam bolestan.

Ukusi su mi se pomiješali. Osjećam samo bljutavo slatko ili bljutavo slano.

Nedjelja, 18.10

U pola četiri ujutro budi me nesnosna glavobolja. I temperatura. Stavljam mokru oblogu na čelo. Malo pomaže. Mjerim temperaturu, 37,5. To me ohrabruje.

Mijenjam terapiju. Aspirin umjesto paracetamola. Uveče sam prvi put bez temperature. Nevjerovatan osjećaj normalnosti. Nada se budi i s tom nadom tonem u san. Oko pola dva noću groznica me vraća u stvarnost. Dođe mi da vrištim ai osjećam da ne bih imao snage. Pijem aspirin i čekam spas.

Ponedeljak, 19.10

Deveti dan bolesti. Temperatura ne jenjava. Do 38,8. Prošlih dana nije prelazila 38.

Danas sam mogao malo bolje da jedem. Imam osjećaj da i višu temperaturu lakše podnosim, ne tresem se, nema groznice.
Zvao ljekara da vidim postoje li neki drugi lijekovi koje mi proporučuje. Ne postoje. Suplementen? C i D vitamin.

Noć me čeka.

Utorak, 20.10

Pred zoru opet visoka temperatura. Mix od 2 aspirina i 2 paracetamola me uspavljuje. Budim se oko 10.00. temperatura pala. 35,1! Ispostavilo se da je toplomjer istrošio bateriju.

Srijeda, 21.10

Vidim da nemam ni volje ni snage da pišem ovaj dnevnik. Kao da nikad neće prestati. A i osjećam da se ponavljam. Da li da napišem da otežano dišem? Ne, nije to, dišem normalno ali ne mogu do kraja udahnuti. Količina kisika u krvi je normalna.

Teško je samo se žaliti, htio bih napisati da mi je bolje htio bih da ne pišem samo boli me, muči mi se, glavobolja, nemam apetita.

Najgore je što je sve što bih unio u usta strašno bljutavo. Protiv te bljutavosti i nekog gadnog mirisa iz utrobe za koji se nadam da ga niko u okolini ne osjeti, najteže se boriti.

Snježana išla na testiranje. Samo da nju ne uhvati.

Četvrtak, 22.10

Dvanaest dan i meni se čini da konačno vidim svjetlo na kraju tunela. Ali ne smijem se prebrzo radovati. Malo mi je bolje.
Jutros sam popio voćni mix koji mi je Snježana smutila. U 10.00 doručkujem 2 jaja na feta siru. Osjećam okus! Osjećam stvarni okus jaja i sira! Čudan osjećaj sreće i zadvoljstva. Da mi je nekad neko pričao…

Prvi put sam mogao normalno doručkovati, bez osjećaja na povraćanje. Temperatura je nešto niža.

Petak, 23.10

Trinaesti dan bolesti. Prošla noć je bila nešto mirnija iako ne bez temperature. Glavobolja je još stalna ali podnošljiva. Snježana ujutro proviruje u moju sobu. Pokušavam da se nasmijem, a da ne izgledam kao duh koji se cereka.

Temperatura je pala. Tuširam se i oblačim. Kako je normalno postalo beobično. Kasnije me smara umor, ali vjeru u ozdravljenje ne gubim.

Subota, 24.10

Javljam se ujutro majci. Do sada je kontaktirala samo sa Snježanom. Stara se dobro drži iako joj glas malo podrhtava. Mogu misliti kroz šta je prošla.

Kažem da sam oslobođen temperature. Nakon dvije nedjelje. Ako se sutra probudim bez temperature mogu se zvanično smatrati zdravim.

Uveče večeram – kiseli kupus! Ne mogu da vjerujem. Ukus nije bljutav. Naprotiv. Sad znam da sam ozdravio.

Nedjelja, 25.10

79 kg. Pet kila manje nego prije dvije nedjelje. Koliko je virusa u tih pet kila?

Silazim niz stepenice u dnevni boravak. Polako. Kao ranjenik. Nedostaje mi snaga i bole me noge. Atrofirali mišići. Ali glava me ne boli. Temperatura je nestala. A jaja na feta siru se krčkaju.”

Recent Posts